Zašto klijenti žele promijeniti
projekt čim ga prvi put vide

Strah od promjene često je jači od želje za novim prostorom

Prvi susret s novim prostorom uvijek je mali šok

Postoji jedan trenutak u svakom projektu koji je izuzetno zanimljiv. To je onaj trenutak kada klijent prvi put vidi kompletan prijedlog interijera. Tlocrt, materijale, raspored, vizuale. Prostor koji je do tada postojao samo u razgovoru i idejama odjednom dobije konkretan oblik.

I gotovo uvijek se dogodi ista stvar. U prvom trenutku nastupi oduševljenje. U drugom — tišina. A onda vrlo brzo počnu pitanja, sumnje i prijedlozi za promjene.

Ne zato što je projekt loš. Nego zato što je promjena stvarna.

Do tog trenutka klijent je godinama živio u prostoru kakav poznaje. Zna gdje stoji stol, gdje su vrata, gdje je utičnica, gdje mu ruka automatski ide kad ulazi u sobu. Kada se odjednom pojavi potpuno nova organizacija prostora, mozak reagira prirodno — traži sigurnost u onome što već zna.

Zato prvi impuls često nije prihvaćanje, nego preispitivanje.

Ljudi ne mijenjaju projekt jer im se ne sviđa

Jedna od stvari koje sam kroz godine rada naučio jest da klijenti rijetko traže izmjene zato što im se projekt stvarno ne sviđa. Puno češće traže izmjene jer ih nova ideja izbaci iz zone poznatog.

Promjena rasporeda, drugačiji način korištenja prostora, nova logika kretanja kroz stan — sve to može djelovati uzbudljivo, ali i pomalo zastrašujuće. Čovjek tada instinktivno pokušava vratiti dio starog. Malo pomaknuti elemente nazad, vratiti nešto što je poznato, ublažiti promjenu.

To je potpuno ljudski mehanizam.

Najčešće se na kraju ipak vratimo na prvu ideju

Zanimljivo je da se u velikom broju projekata nakon svih razgovora, dodatnih razmišljanja i sugestija vrlo često dogodi isto: vratimo se na početno rješenje.

Ne zato što dizajner tvrdoglavo brani svoju ideju, nego zato što je ona već prošla proces razmišljanja, analize i planiranja. Ono što je klijentu u prvom trenutku izgledalo kao velika promjena često se, nakon nekoliko dana ili tjedana, pokaže kao logično rješenje.

U međuvremenu se uključi i širi krug ljudi. Obitelj, prijatelji, kolege. Svakome se pokažu vizuali, traži se mišljenje, uspoređuju se ideje. To je dio procesa. Ljudi žele potvrdu da je odluka dobra, pogotovo kada se radi o prostoru u kojem će živjeti godinama.

I tek tada, nakon tog malog kruga preispitivanja, projekt počne dobivati svoje pravo mjesto.

Uloga dizajnera nije samo nacrtati prostor

U tim trenucima dizajner interijera ima jednu vrlo važnu ulogu koja se rijetko spominje. Nije dovoljno samo napraviti dobar projekt. Potrebno je imati i određenu dozu uvjerljivosti, sigurnosti i iskustva da klijentu objasni zašto je neka ideja dobra.

Dizajner mora znati stati iza svog rješenja. Ne iz ega, nego iz odgovornosti prema prostoru i prema ljudima koji će u njemu živjeti. Ako vjeruje da nova organizacija prostora donosi bolju funkcionalnost, bolji protok kretanja ili jednostavno kvalitetniji način života, tada je njegova uloga pomoći klijentu da tu promjenu vidi i prihvati.

Jer upravo zbog toga klijenti i angažiraju dizajnera.

Ne zato da ponovi ono što već imaju, nego da im pokaže nešto bolje. Da ih izvede iz prostora na koji su navikli i pomogne im vidjeti potencijal koji sami možda ne bi primijetili.

Dobar projekt traži malo hrabrosti

Na kraju, svaki dobar interijer traži jednu malu stvar koju često zaboravimo spomenuti — hrabrost za promjenu.

Promijeniti prostor znači promijeniti i način na koji ga koristimo. A to ponekad traži malo vremena, malo povjerenja i malo strpljenja.

Zato prvi susret s projektom nije kraj procesa. To je tek početak razgovora između ideje i stvarnog života.

I vrlo često, kada se taj razgovor smiri, pokaže se da je ona prva ideja — ona koja je na početku djelovala najnepoznatije — zapravo bila upravo ono što je prostoru trebalo.

Autor: Matej Kušević, dizajner interijera iz Zagreba i osnivač M1st design studija.

Doznaj više o Mateju Kuševiću
Doznaj više o M1st design studiju