Majstor je rekao da može

Jedna rečenica koja zvuči kao rješenje — a često je početak problema.

Najopasnija rečenica u dizajnu interijera

Postoje rečenice koje u životu ulijevaju mir.

„Sve će biti u redu.“
„Stigla je plaća.“
„Kava je gotova.“

A onda postoji ona jedna rečenica od koje svakom dizajneru interijera lagano zatreperi lijevo oko.

„Majstor je rekao da može.“

U tom trenutku vrijeme na gradilištu na sekundu stane.
Zrak postane gušći.
Negdje u daljini čuje se bušilica kao soundtrack za horor film.

Jer svi znamo da ova rečenica ne znači isto svima.

Klijentu ona zvuči kao pobjeda.
Meni zvuči kao početak istrage.

Može što točno?

To je prvo pitanje koje si postavljam.

Može li se spustiti strop?
Može.

Može li se pomaknuti odvod?
Može.

Može li se u zid koji “nije nosiv” staviti još samo jedan mali otvor?
Naravno da može… dok ne saznaš da je zid odlučio emocionalno nositi cijelu zgradu.

Jer “može” na gradilištu ima barem sedam različitih značenja.

Može = može odmah
Može = može uz dodatni trošak
Može = može kad završim tri druga objekta
Može = može, ali ne ja
Može = može, ali ne znam kako
Može = može, ako prođe
Može = može, valjda

I onda naravno mene zove klijent.

„Matej, majstor je rekao da može.“

A ja u glavi već radim tri scenarija, dva popravna nacrta i jedno tiho psihološko pripremanje za kaos.

Najskuplja riječ u projektu: može

Nevjerojatno je koliko štete može napraviti jedna tako optimistična riječ.

Sve počne bezazleno.

„Možemo samo malo pomaknuti umivaonik.“

Naravno.
Samo malo.

Pet minuta kasnije:

mijenja se odvod
pomiče se ogledalo
rasvjeta više nije centrirana
ormarić treba novu širinu
pločice više ne pašu u os
budžet odlazi na bolovanje

I onda se svi okrenu prema meni.

Kao da sam ja osobno izmislio gravitaciju, vodovod i raspored instalacija.

Majstor, klijent i ja između dva svemira

Klijent čuje “može” i već u glavi vidi Pinterest kupaonicu iz Milana.

Majstor čuje “može” i vidi još jedan dan posla.

A ja stojim između ta dva svemira kao prevoditelj bez doplatka za psihološku štetu.

Jednome objašnjavam zašto nešto ipak nije tako jednostavno.

Drugome objašnjavam zašto to nije “samo mala izmjena”.

Jer na gradilištu ne postoji “samo”.

Samo pomaknuti zid = tri nova problema
Samo druga rasvjeta = novi nacrt
Samo druga fronta = druga šifra materijala
Samo druga slavina = nova visina instalacija

Ta riječ “samo” i riječ “može” zajedno su kao dinamika klijenta i roka useljenja: naizgled bezazlene, a zapravo eksplozivne.

I onda naravno, ja najviše naj*ebem

Jer kad nešto na kraju ne ispadne kako je netko zamišljao, nitko se ne sjeća tko je prvi rekao “može”.

Svi se sjećaju samo dizajnera. I to je onaj trenutak kad stojim nasred gradilišta, s telefonom na jednom uhu, majstorom ispred sebe i klijentom na speakeru, dok u glavi već vidim sebe kako negdje na vrhu planine gledam u daljinu i pitam se jesam li mogao biti, ne znam… cvjećar.

Ali onda sve sjedne.

Projekt se završi.
Prostor izgleda brutalno.
Klijent sretan.
Majstor zadovoljan.

A ja već znam da će na sljedećem projektu netko opet reći:

„Ma majstor je rekao da može.“

I tako krug života kreće ispočetka.

Autor: Matej Kušević, dizajner interijera iz Zagreba i osnivač M1st design studija.

Doznaj više o Mateju Kuševiću
Doznaj više o M1st design studiju