Najskuplje odluke u interijeru su one koje djeluju besplatno

Postoji jedna rečenica koju sam kroz godine rada čuo toliko puta da sam ozbiljno razmišljao da je dam ugravirati na ulazna vrata studija

Zašto nas "ma to ćemo usput" na kraju najviše košta

“Ma to ćemo usput.”
 
Na prvu zvuči bezazleno. Čak optimistično. Kao da govorimo o tome hoćemo li uzeti još jednu teglicu bosiljka za balkon ili dodati jastuk na kauč.
 
Problem je što se u interijerima “usput” vrlo rijetko odnosi na sitnice.
 
Najčešće se odnosi na rasvjetu, instalacije, utičnice, kuhinju, pločice, namještaj po mjeri i sve one stvari koje kasnije postanu glavni razlog zašto netko tri godine nakon useljenja govori: “Da mi je barem netko tada rekao…”

Najskuplje greške ne izgledaju kao greške

Zanimljivo je kako ljudi zamišljaju velike pogreške u uređenju prostora. Obično misle da su to loše pločice, pogrešna boja zida ili kauč koji se ne uklapa. U stvarnosti, najveće greške su puno dosadnije.
 
To je utičnica koja je deset centimetara na krivom mjestu.
 
To je prekidač koji se nalazi iza ormara.
 
To je kuhinjski otok oko kojeg se ne može normalno proći.
 
To je rasvjeta koja je izgledala savršeno na nacrtu, a u stvarnosti baca sjenu točno tamo gdje ne treba.
 
Ništa od toga nije dramatično prvog dana.
Ali svaki dan nakon toga jest.

Akcija stoljeća koja traje sljedećih deset godina

Jedan od mojih omiljenih fenomena je kupovina materijala prije projekta.
 
Netko vidi pločice na akciji.
Netko pronađe savršenu garnituru.
Netko kupi rasvjetu jer je bila “predobra prilika da se propusti”.
 
I onda mjesec dana kasnije kreće projektiranje prostora oko odluke donesene u subotu u 14:37 između police s laminatima i aparata za kavu.
 
Naravno da se može.
Sve se može.
 
Pitanje je samo koliko će nas to kasnije koštati. Jer dobra odluka nije ona koja je bila najjeftinija. Dobra odluka je ona zbog koje kasnije ne moramo mijenjati još pet drugih stvari.

"To ćemo riješiti kad dođe vrijeme"

Druga rečenica koja se opasno dobro drži kroz cijelu građevinsku industriju je:
 
“To ćemo riješiti kasnije.”
 
Kasnije je jedno zanimljivo mjesto.
 
Tamo žive svi neriješeni detalji.
Tamo odlaze odluke o rasvjeti.
Tamo odlaze utičnice.
Tamo odlaze ručkice.
Tamo odlazi pitanje gdje će zapravo stajati blagovaonski stol.
 
I onda jednog dana “kasnije” postane “sutra”, a sutra postane gradilište puno ljudi koji čekaju odgovor.
 
I odjednom više nema vremena za razmišljanje. Sada samo pokušavamo izbjeći katastrofu.

Dizajn nije luksuz. Dizajn je predviđanje problema.

Mislim da se tu krije najveći nesporazum oko dizajna interijera.
Ljudi često misle da je posao dizajnera birati lijepe boje, zanimljive stolice i uskladiti zavjese s jastucima.
 
Naravno da je i to dio posla.
Ali iskreno?
To je lakši dio.
 
Teži dio je predvidjeti problem prije nego što nastane.
Razmišljati nekoliko koraka unaprijed. Vidjeti ono što će se dogoditi za šest mjeseci dok svi ostali gledaju ono što se događa danas.
 
Dobar projekt nije skup zato što ima lijepe vizualizacije. Dobar projekt vrijedi zato što sprječava skupe greške koje se još nisu dogodile.

Najskuplja riječ u interijerima

Kad bih morao odabrati jednu riječ koja je kroz godine klijentima uzela najviše novca, živaca i vremena, to ne bi bila ni kuhinja, ni parket, ni keramika.
 
Bila bi to riječ:
“Usput.”
 
Jer upravo iza nje najčešće stoje improvizacija, odgađanje i odluke donesene bez šire slike.
 
A interijer ne funkcionira kao skup pojedinačnih odluka.
On funkcionira kao sustav.
Svaka odluka povlači drugu.
Svaki detalj utječe na sljedeći.
 
I upravo zato ono što djeluje besplatno često postane najskuplje.

Zaključak: dobra odluka rijetko je najglasnija

Kada danas gledam uspješne projekte, gotovo nikad ih ne obilježava jedna spektakularna odluka.
 
Ne postoji čarobna pločica.
Ne postoji savršena sofa.
Ne postoji rasvjeta koja spašava loše planiranje.
 
Najbolji projekti nastaju iz stotina malih, promišljenih odluka koje su donesene na vrijeme.
Zato se najvrjedniji dio dizajna često ni ne vidi.
 
Ne vidi se u fotografijama.
Ne vidi se na Instagramu.
Ne vidi se ni na prvi pogled.
 
Ali se osjeti svaki dan.
 
U prostoru koji funkcionira.
U prostoru koji ne traži ispravke.
U prostoru u kojem nema rečenice:
“Da mi je barem netko to rekao prije.”

Autor: Matej Kušević, dizajner interijera koji je previše puta gledao kako “usput” postaje “ups”. 

Doznaj više o Mateju Kuševiću
Doznaj više o M1st design studiju

  • All Posts
  • Kolumna
Load More

End of Content.

To be

continued.

Jer uvijek ima nastavak.

Scroll to Top