Dizajner interijera kao prevoditelj

Kako klijentu objasniti majstora i majstoru objasniti klijenta — bez da itko završi u suzama

Između klijenta i majstora

Postoji jedna uloga dizajnera interijera o kojoj se rijetko govori. Ne piše u ugovoru, ne vidi se na vizualizacijama i nitko je ne naplaćuje posebno. A troši najviše energije.
Uloga prevoditelja.

Ne jezika, nego svjetova. Emocija. Ega. Rečenica koje zvuče jednostavno, ali u praksi znače sve i ništa.

Jer klijent nikad ne kaže ono što majstor treba čuti. A majstor nikad ne kaže ono što klijent može razumjeti. I onda dođeš ti. Između. Kao poštar koji nosi poruke koje nitko ne želi čuti, ali svi očekuju da ih dostaviš s osmijehom.

Kad klijent kaže: “Ja bih to malo toplije”

Ah, ta rečenica. “Malo toplije.” Nije vruće, nije hladno. Nije boja, nije materijal, nije stil. To je osjećaj. Stanje duha. Nešto između djetinjstva, Instagrama i jedne kuhinje koju su vidjeli kod prijatelja, ali se ne mogu sjetiti gdje.

Tvoj posao tada nije dizajnirati – nego prevesti.
“Malo toplije” u stvarnosti znači: više drveta, manje sive, toplija temperatura rasvjete, mekše teksture, možda i koji kompromis s minimalizmom koji su tvrdili da vole.

A majstoru to ne možeš reći tako. Ne možeš doći i reći: “Molim te, napravi ovo malo toplije.”
Ne, to se prevodi u milimetre, kelvine, završne obrade i točne pozicije. Jer majstor ne radi s osjećajima. On radi s mjerom. I ako pogriješiš u prijevodu – dobit ćeš točno ono što si rekao, a ne ono što si mislio.

Kad majstor kaže: “To se ne može”

Ovo je druga najčešća rečenica na gradilištu. Prva je, naravno, “sutra”.

“To se ne može” rijetko znači da se stvarno ne može. Češće znači:

– ne danas
– ne ovako
– ne bez dodatnog objašnjenja
– ne bez da me pustiš da prvo popijem kavu

I tu opet uskačeš ti. Prevodiš “to se ne može” u nešto što klijent može preživjeti bez da mu se sruši vizija života. U “može, ali uz izmjenu”, “može, ali uz dodatni trošak”, “može, ali treba vremena”.

I onda klijentu objašnjavaš zašto ono što je na slici izgledalo “skroz jednostavno” u stvarnosti ima instalacije, statiku, rokove i fiziku. A majstoru objašnjavaš zašto to nije “hir”, nego dio koncepta koji ima smisla – čak i ako na prvu ne izgleda tako.

Dizajner kao poštar, psiholog i vatrogasac

U jednom danu znaš biti sve.
Poštar – jer prenosiš poruke koje nitko ne želi izravno izgovoriti.
Psiholog – jer smiruješ situacije koje nemaju veze s pločicama, nego s umorom, stresom i rokovima.
Vatrogasac – jer gasiš male požare prije nego postanu požari s publikom.

Svatko vuče na svoju stranu. Klijent želi idealno. Majstor želi izvedivo. Rokovi žele nemoguće. A ti želiš da sve to nekako sjedne u jedan prostor koji će, na kraju, izgledati kao da je sve išlo glatko.

Naravno, nije.

I da, ti najviše naj*beš

To je onaj dio koji se rijetko kaže naglas, ali svi znamo da je istina. Ti si taj koji objašnjava, prevodi, smiruje, prilagođava, balansira i na kraju – preuzima odgovornost. Ako nešto ne ispadne kako treba, rijetko tko kaže: “Pa da, to je bila komunikacija.”

Ne. Kažu: “Dizajner.”

Ali znaš što? U tome i jest poanta.

Dobar dizajner interijera nije samo netko tko zna složiti lijep prostor. Dobar dizajner zna prevesti nejasne želje u konkretna rješenja. Zna spojiti svjetove koji se prirodno ne razumiju. I zna iz kaosa izvući red – bez da itko primijeti koliko je to zapravo bilo blizu raspada.

Zaključak (jer netko mora povući crtu)

Ako ti se ikad činilo da dizajner interijera “samo crta” – varate se. Mi prevodimo. Svaki dan. Između “ja bih” i “to se ne može”. Između želje i stvarnosti. Između ideje i izvedbe.

I dok svi ostali pričaju svojim jezikom, mi govorimo svima.

Zato ponekad izgledamo umorno.
Zato ponekad zvučimo odlučno.

I zato, kad sve ispadne kako treba, nitko ne zna koliko je puta netko skoro zaplakao.

Ali to je u redu.
Jer prostor na kraju govori sam za sebe.

—
Matej Kušević
dizajner interijera, stalni prevoditelj
i povremena mirovna snaga na gradilištu